Tekst članka se nastavlja ispod banera

Manje poznati pisac je ušao u kancelariju puno poznatijeg Urednika u izdavačkoj kući koja štampanjem djela Manje poznatog pisca uspješno puni skladište. Prijateljstvo između Manje poznatog pisca i Urednika bilo je, za razliku od poslovne saradnje, uspješno – ako se tako može reći za odnos dvojice muškaraca koji su vješto izbjegavali razgovarati o tome da bi se Manje poznati pisac trebao ili ostaviti pisanja ili konačno napisati nešto što zanima više od oko dvoje ljudi.

Manje poznati pisac je pokušao, naravno neuspješno, sakriti zadovoljstvo pričom koja će, čim postane knjiga, biti komercijalni hit, možda poticajan za kakvu adaptaciju, ali svakako dovoljan da Urednik ne mora vlasniku objašnjavati zašto, zaboga, opet objavljuju neprofitna slova u rinfuzi.

MANJE POZNATI PISAC: Mislim da imam nešto što je toliko dobro da ne može propasti čak i da svi, ali svi, preko noći zaborave čitati.

UREDNIK: Ako nije krimić ili komedija, a najbolje oboje, onda znaš šta će biti, a ako još jednom podbaciš, i ti ja možemo birati hoćemo li taksirati ili razvoziti pizze.

MANJE POZNATI PISAC: Ništa se ti ne sekiraj.

UREDNIK: To mi i kardiolog govori. Reci, šta je.

MANJE POZNATI PISAC: Znači, dva, ako ne i tri toka priče. U prvom ministar unutarnjih poslova Federacije, al' ćemo staviti Bosne i Hercegovine, fikcija je, i lakše će se skontat' u Srbiji i Hrvatskoj, sam sebi organizuje skup podrške. U drugom specijalna policijska agencija hapsi pripadnike specijalne policije, njihove šefove i tajkune zbog saradnje sa narko kartelom, a u trećem političar čiji je kum pritvoren pokušava dokazati da je žrtva zavjere.

UREDNIK: Aha. I kako završi?

MANJE POZNATI PISAC: Nisam još skroz siguran. Za sada mi je najbolje da se ustvari ne završi.

UREDNIK: Pravim se da razumijem o čemu govoriš.

MANJE POZNATI UREDNIK: Nije mi jasno šta tu ima biti nejasno.

UREDNIK: Ama sve. Reci mi, taj........

© Bljesak.info