Prođoh za sličicama kroz gradove |
Čudo neviđeno! Toliko se traži paketić više da je postala skoro pa elementarna potreba da se objavi na društvenim mrežama da si negdje kupio paketiće, kao da se radi o rijetkom ribarskom dostignuću ulova soma kapitalca ili nekoj sličnoj pobjedi čovjeka nad prirodom.
Nije u pitanju samo činjenica da se Bosna i Hercegovina plasirala na Svjetsko prvenstvo, pa i staro i mlado hrli popuniti album za uspomenu (eto, kao da se BiH neće više nikad plasirati, pa je to događaj jednom u životu), ima tu još ponešto.
Uostalom, već jednom je reprezentacija bila na smotri najboljih na svijetu, ne tako davno – točno dvanaest godina prije, u Brazilu (nije bio ofsajd, naravno), pa se nešto ne sjećam da je vladala ovolika potražnja, tim prije jer je u mom dijelu zemlje općenito velika potražnja za istim tim albumom, jer je u njemu poslovično i Hrvatska, za koju navija jako veliki broj ovdašnjih stanovnika i, naravno, želi skupljati album i zbog Dalićevih izabranika.
Ne želeći ulaziti u to koliko je sličica realno pušteno u distribuciju i zašto ih je ispočetka ovako malo u odnosu na očite potrebe stanovništva, a potrebe su za jednu na papiru razmjerno siromašnu zemlju iznenađujuće, volio bih se pozabaviti aspektima skupljačkog u nama, koje je, poput svega na ovom svijetu, podložno promjenama.
Dakako, prije nego krenem na tu analizu, da napomenem kako je paketić sličica nikad skuplji – jedan stoji 2,5 KM i u njemu je sedam sličica. A govorimo o zemlji u kojoj je Vlada Federacije, recimo, zaključala cijenu kilograma kruha na 4 KM, što će reći da štruca košta otprilike kao i taj paket sličica.
Ali, ono skupljačko u nama ne jebe živu silu, a pogotovo ne tamo neke statistike socijalnog stanja i BDP-a. Da skratimo priču, u Njemačkoj je paketić 1,5 eura i nikada nigdje u Europi, vjerojatno i na cijelom svijetu, nije bilo skuplje i teže skupiti album. Albumi sa sličicama općenito su genijalna dosjetka – nešto u njima tjera te da skupljaš, makar znaš da je suštinski sve jedna klasična navlakuša – što više slika imaš to je sve teže skupiti one preostale. Ali, ili je nemir ili je strast…
Geneza nas i dalje zeza
Nekoć davno, bješe to 1970. godine, Panini je izbacio prvi svoj album za Svjetsko prvenstvo – Mexico 1970. Sudjelovalo je manje reprezentacija i u albumu je bilo jedva 271 sličicu, ali koncept je bio gotovo........