Puno toga čovjek zaboravi kroz godine. Nažalost, ne brišu se samo loša sjećanja, kako kaže ona pjesma o pamćenju samo sretnih dana. Brišu se i neke fine i uzbudljive stvari koje su ti puno značile i ponekad je jedini način da se stane na put tome da se iznova prepričavaju. Opet, to je ujedno i put prema naknadnoj pameti i izmjeni nekih detalja u našu korist, pogotovo ako je svjedoka priče sve manje i manje…No, to je neka druga priča.

Ovo je priča o tome kako te nekad u životu dohvate fraze koje isprva ne znaš ni što znače, ali vremenom zajedno odrastete, uđete u simbiozu i onda ti postanu toliko bitne i smatraš ih ključnim, gotovo opisnim modelom vlastitog ponašanja i narativa, toliko da se točno sjećaš momenta kad su se taj prvi put, baš poput čička (usput, kad ste zadnji put prošli poljem punim čičaka?) zakačile za tebe.

Eh, da! Olimpijsko doba. Bilo je ljeto, Olimpijada je prošla, ali još godinama ćemo paliti svijeće i plinska kola žigicama s Vučkom ili onom pahuljom na kutiji i natpisom – Dolac na Lašvi. U to doba u kuću nam je ušla prva službena kaseta sarajevskog benda zvučnog naziva Zabranjeno pušenje (genijalno ime, jer su imali besplatnu reklamu u svim čekaonicama našeg svijeta, u autobusima, bolnicama, bankama…). Ploča (i kaseta) nazvana prigodno sarajevski – Das ist Walter! A na tom albumu, kako se ploča (ili kaseta ili CD) uvijek nekako najljepše nazivala, kao zadnja na prvoj strani kasete ili ploče bila je pjesma patriotsko – ponosito – inat naslova "Neću da budem Švabo u dotiranom filmu".

Pjesma autorski potpisana kao suradnja Degan – Sexon – Karajlić, iako ćete ponegdje pronaći podatak da je autor teksta sam Elvis, ali ne Presley nego Kurtović (poznat CIPS-u kao........

© Bljesak.info