Prije nekoliko godina sam pisao o tome kako me fascinira nešto što mi se ponavlja iz godine u godinu, svakog ljeta. Naime, primijetio sam kako su ljudi koji dijele plažu, makar ispočetka posve nepoznati jedni drugima, uvijek spremni za prijateljsku interakciju, koja onda u vrlo kratkom vremenu preraste u jedno idilično (spo)razumijevanje i bajno druženje.

Par uvodnih komentara o temperaturi mora ili vjetru koji puše kad ga čovjek najmanje treba obično dovedu do laganih razmjena osmijeha i onda još nekih općih opservacija, gdje se već u početku razmjenjuju zemlje i gradovi podrijetla.

Dobro, obično su djeca ta koja se prva sprijatelje, nema tu neke jezične barijere, a i djeca kao djeca, svuda ista - a već nakon par sati poznanstva eto nekoga od odraslih, nosi lubenicu, grožđe, smokve ili breskve, tu se uvijek nađe kakav sok ili keks, a ovi ozbiljniji, stariji i s većim stomacima učas odnekud donesu i kesu piva za podijeliti.

I nema razlike, Bosna, Hercegovina, Slavonija, Zagreb, Beograd, Katowice, Brno ili Ulm. Na plaži smo svi nekako prije svega ljudi. Doduše, ljudi u gotovo najelementarnijoj pojavi – samo nas kupaće gaćice dijele od golotinje, što će reći da nemamo što skrivati. To što........

© Bljesak.info