Prođem i previše puta pored Srednje ekonomske škole u Mostaru da ne bih primijetio kako se dvorište ispred te škole fantastično održava. To vam je na Aveniji, Ulica Kralja Tomislava, čak i ako ste odnedavno u Mostaru i ako vas zanima nešto više od uobičajenih turističkih destinacija u gradu, lako ćete pronaći to dvorište.

Ogromno je, doima se kao anomalija u inače odavno urbaniziranom, ali ne i do kraja uređenom dijelu Mostara – i ako se bolje zagledate, strašno odudara od svega na što smo u Mostaru naviknuti.

Godinama prolazim tuda, zapravo prolazim tuda čitav svoj život, ali neku noć, taman nakon svršetka druge noći Mostar Jazz Festivala, posebno me je oduševio miris svježe uređene i zalivene trave u gornjem kutu dvorišta.

Taj miris svježine u vreloj mostarskoj noći, kao neki solidan dah optimizma, obuzeo mi je sva čula. Trava, što bi rekli, k'o na Wembleyu, nimalo prepuštena sunčevim zrakama koje prže sve što je zeleno, i onaj reski zvuk koji stvaraju prskalice, i jučer po danu su me jednako oduševile.

Davno zaboravljen osjećaj

Jednostavno, taj osjećaj da netko brine, da netko održava, da netko radi svoj posao, da netko zna red i da netko umije. Taj osjećaj da tu netko nadgleda, planira i netko nešto želi, pa to i uradi.

Taj osjećaj da je tu netko pravi čovjek na pravom mjestu –........

© Bljesak.info