Tekst članka se nastavlja ispod banera
Šampion se borio, pa se izborio. Kako je sve to izgledalo, vidjeli ste. Izrugivanje nogometu i koječemu drugome trajalo je mjesecima, prilično bestidno i televizijskim kamerama usprkos. Centimetri ili metri, potpuno nebitno. Kontakt ili oštar pogled, potpuno nevažno. Čitav jedan sustav upregnut je k istom cilju. I cilj je ostvaren. Bravo za sustav! Šampionski! Zasluženo!
Uzalud vam oči, džaba vam što vidite. Uzalud vam uši, džaba vam što čujete. Uzalud vam razum, kad ono što mislite da razumijete nije ono što se podrazumijeva. Ovom prilikom, nećete mi zamjeriti, citirat ću jednog velikog aligatora u ovoj maloj bari punoj krokodila i kojekakvih gmazova – Ja, i?
Ova definitivno najveća najkraća rečenica ikad izgovorena na ovim prostorima postat će besmrtna definicija postdejtonske zemlje. U njoj je sadržana esencija današnje Bosne i Hercegovine, u kojoj je blago onima koji gledaju, a ne vide, slušaju, a ne čuju. I koji razumiju da nije vrijeme od razuma.
Ovo "Ja, i?" toliko je esencijalno sublimirajuće da se, ako je ikako moguće, mora metnuti u himnu, da konačno i ona dobije riječi. Pa da čujemo istinu prilikom svakog intoniranja himne. Jebeš ljepotu brda, planina i gora, tko još mari za rijeke, jezera i ono malo mora, suština ove zemlje sadržana je u samo jednoj kratkoj rečenici – Ja, i?
Zbilja, pitam ja vas nakon svega – Ja, i? Što je sporno? Ili, što bi tako nonšalantno kazao aligatorov donedavni kolega po političkoj kilaži, a i dalje teška gmazovska kategorija u svakom smislu – Šta je, to ste Vi, kao,........© Bljesak.info