Sve prolazi – Soundtrack naših života |
Kao da su sve druge stvari o kojima su političari pričali riješene, kreće se s najavama kandidatura na izborima koji nas čekaju u listopadu sljedeće godine. Nižu se imena onih koji bi željeli zasjesti u fotelju Predsjedništva BiH, tamo gdje na sastancima netko uporno drži četvrtu stolicu i stavlja četvrti sok i četvrtu vodu na stol iako je Predsjedništvo tročlano i bezglavo.
Ramo Isak drži građane u neizvjesnosti. Ne po tome hoće li pobijediti, nego po tome hoće li se kandidirati. Nebojša Vukanović, kojem je izmakla ministarska fotelja, isto želi zasjesti u fotelju kolektivnog šefa države. Hrvatska oporba još nagovara svog kandidata da se kandidira, a HDZ BiH to ne spominje iako se čini da se već zna tko će naslijediti šefa.
Za to vrijeme, država se igra države pa se europski zakoni prebacuju u Zastupnički dom gdje se opet mjere ruke patriotizma, domoljublja, izdaje, prodaje i nemoći. Nikada u ovoj zemlji nije bilo istog pogleda prema vani ni prema unutra. Zašto bi ga bilo sada? U ogledalo se ionako nitko ne gleda.
Nepopisane građane se tješi: Sljedeći popis bit će 2031. godine. Taman da se do tad saberemo.
Dok se s jedne strane dijele otkazi onima koji upozoravaju na korupciju u svojim poduzećima, država češlja državu. Pretresa se ured premijera i ministarstvo prometa kako bi se istražili neki raniji grijesi. Bezbroj je grješnika u ovoj državi kojima nitko nije odredio pokoru. Umjesto toga, ispaštaju građani.
Sapunica oko izbora u Republici Srpskoj još........