Tekst članka se nastavlja ispod banera
15.7. – Ponedjeljak
Mostarski radnici zadovoljni su sobom. Gradsko vijeće grada Mostara diglo je ruke za izvještaj o svome radu. Požalili su se neki vijećnici, oni koji govore, da im Grad ne daje odgovore na postavljena pitanja. Grad je šutio. Oni koji su šutjeli u klupama bez mikrofona, nastavili su šutjeti. Službene statistike kažu kako među mostarskim vijećnicima ima onih koji za čitavog mandata nisu rekli riječ.
Potom se trgovalo. Da bi se usvojio proračun, morao je Grad dati još milijun maraka Vodovodu, i nešto ''siće'' za druge namjene kako bi kupio ruke. U prijevodu, radi se o borbi brojeva i predznaka.
Luka Modrić ukrao je show u Mostaru. Došao je na predstavljanje filma o Zrinjskom pa na kraju nitko nije govorio o filmu. Nitko ne govori ni kako je ostala jedna važna klupa prazna jer se velikom navijaču, nekad s bubnjem a danas sa šalom, nije udovoljilo da se pomjeri termin. Ipak ima važnijih veznjaka.
A onda je Mostar zašutio. Ili je barem trebao zašutjeti. Adnan, koji je skrenuo pozornost ne nebuloznost zakona o transplantaciji u Federaciji BiH, nije dočekao primjenu izmijenjenog zakona. Preminuo je baš kad je krenuo u proces transplantacije. Dokaz je to kako su nam životi u rukama onih kojima je mrsko sjesti i učiniti ovu zemlju, ako ne boljom, onda barem praktičnijom.
Nije bilo galame, neće je ni biti, nije bilo prozivke na račun onih koji sjede u klupama i, umjesto da donose normalne zakone, trguju dok mi umiremo.
Predstava za........