Žrtva viših ciljeva
Stranke se naslikavaju predajući liste likova koji žele raditi nam o glavi sljedećih četiri godine. Svi se hvale spojem mladosti i iskustva i već je na vidiku ista, šuplja i prozirna priča o tome kako nam pripremaju najbolji od najboljih najbolje od najboljeg.
A onda će doći sjedanje u fotelje, križaljke, prodaje, predaje i prevare pa ćemo gledati kako njihovi najbolji uzimaju plijen od onoga što najbolje znamo – puniti proračune, birati najgore i šutjeti.
Vatre ne prestaju. Gori opet mostarska deponija o kojoj još uvijek riječi nije rekao njezin direktor. Politika se ispucala na ovim vatrama i čeka se konačan odgovor – hoće li gradski oci uzeti vodu u ruke ili će ulje nadoliti na vatru.
Šire se vatre i u drugim dijelovima Hercegovine. Počinje još jedna godina požara u kojoj se pokazuje kako je briga za sve oko nas samo napisana na papiru i izbrisana iz proračuna.
Svijet, jasno je to valjda svima, ide nekim čudnim putevima. Ukidanje crvenog kartona na poziv američkog predsjednika dokaz je kako se mali boji velikog i kako je virenje iz otvora posao od kojeg se nikada ne odustaje.
Kakva smo mi država izbrisanog razuma govore i izvješća s ogromnih požarišta u kojima se navodi kako materijalne štete nije bilo. Šuma je, dakle, ništa i to što nama izgara ono čime se kao hvalimo i na čime nam kao zavide, potpuno nebitna i nema nikakve štete ako izgori. Uvijek može niknuti kakav solar umjesto stabala.........
