Zabrana oštećivanja kulturne baštine u ratovima iz kulturološke perspektive
Kulturna baština predstavlja suštinski dio identiteta i historije naroda i tokom ratova je više puta bila meta razaranja i pljačke. Uništavanje historijskih spomenika, građevina i kulturnih predmeta ne donosi samo velike materijalne gubitke, već dovodi i do brisanja historijskog pamćenja i poremećaja u kulturnim politikama. Ovaj rad, iz kulturne perspektive, razmatra međunarodne pravne okvire, kulturne i ekonomske posljedice uništavanja kulturne baštine, kao i načine njenog sprječavanja. Analiza historijskih primjera ratova u Bosni, Iraku, Siriji i Iranu pokazuje da su nedostatak kriznog upravljanja i međunarodne koordinacije doveli do nenadoknadivih šteta. Nažalost, uprkos brojnim naporima u ovoj oblasti, i dalje svjedočimo uništavanju kulturne baštine, čiji se jasan primjer ovih dana vidi u napadima SAD-a i Izraela na Iran. U tom kontekstu, uloga javnog mnijenja, medija i društvenih mreža u podizanju globalne svijesti i vršenju pritiska na odgovorne radi zaštite kulturne baštine čini se neophodnom.
Piše: Hamid Reza Azadi, Konzul za kulturu Ambasade IR Iran - Kulturni centar Ambasade IR Iran u Bosni i Hercegovini
Kulturna baština obuhvata građevine, historijske predmete, umjetnička djela i druge civilizacijske simbole koji odražavaju historijski i kulturni identitet naroda. Tokom historije, mnoga od ovih dobara uništena su ili opljačkana u ratovima i oružanim sukobima. Ova razaranja imaju višestruke posljedice: s jedne strane dovode do gubitka vrijednih dobara i smanjenja turističkih prihoda, a s druge strane narušavaju historijsko pamćenje naroda i stvaraju uslove za društvene i kulturne krize. (UNESCO, 1954.) Zaštita........
