Hoće li Sindikat nakon devet godina guranja "upaliti" Opći kolektivni ugovor

Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine u kontinuitetu potencira potrebu hitnog unapređenja radničkih prava u Federaciji BiH, s ciljem da se ova materija uredi zaključivanjem novog općeg kolektivnog ugovora, jer postojeći, koji ne važi još od 2017. godine, (a i da još važi) – posve je „zastario“.

Za Akta.ba piše: Jasmin Omeragić, ekonomist i certificirani računovođa sa višedecenijskim iskustvom u praksi i teoriji finansija, računovodstva, poreza i revizije

Osim u Vladu Federacije BiH, sindikalci polažu velike nade i u Ekonomsko-socijalno vijeće, ali i u poslodavce koji bi se (kako kažu) i sami trebali malo više pobrinuti za prava svojih cca 540 hiljada uposlenih radnika.

I predsjednik SSSBiH Samir Kurtović se u svojim javnim istupima zalaže za ključna radnička prava, navodeći pritom spornim: posebno minimalne plate i naknade plata, topli obrok, prevoz na posao i sa posla, prava radnika iz domena godišnjih odmora, kao i prava iz domena plaćenog bolovanja, podsjećajući da su u međuvremenu kroz granske kolektivne ugovore već izregulirana brojna pojedinačna prava radnika, apostrofirajući dodatke na platu, minuli rad, povećanje putnih dnevnica sa 25 na 45 KM, itd.

Da se radnički sindikalni lider „bori za svoje“, primjer su i njegovi navodi da je poslodavcima omogućeno, (ali da baš i ne koriste tu mogućnost), da do kraja prvog polugodišta tekuće godine svojim radnicima isplate i do 300 KM bez obaveze plaćanja poreza i doprinosa, dok su se na drugoj strani, (ovo je prim. autora), lideri penzionera „ušutarili“ pa uopće ne reagiraju na moguće „skrnavljenje“ penzionog fonda upravo ovim i sličnim isplatama bez doprinosa...

Očigledno su penzioneri (pre)zadovoljni poslijednjim povećanjem penzija, kao i očekivanom korekcijom od 01. jula, pa se (haman) i ne sekiraju hoće li biti para da se i ovo stanje održi i – produži do kraja ove fiskalne godine.

Ili su, pak, uprli oči u novo zaduženje vlade od 1,6 milijardi KM, kontajući, kada 2031. godine to zaduženje i dođe na naplatu – „k'o živ, k'o mrtav“!

No, ovaj puta nisu nam centralna tema penzioneri, ali zaobići ih ne možemo jer sudbina istih je itekako u rukama radnika i onih koji se bore za ostvarivanje radničkih prava, pa se ta međuzavisnost ne može prenebregavati.

Stoga, nije nevažno napomenuti i to da Sindikat paralelno radi i na pripremi novog zakona o radu i usklađivanju toga akta sa evropskim direktivama. S time u vezi posebno je dominantno pitanje unapređenja zaštite porodice, porodilja i roditelja, ali i zakonska regulativa prava i obaveza vezanih za nove oblike rada, (dakle, specijalno se pominje rad putem digitalnih platformi); Naime, činjenice ukazuju na to da je dugo već prisutna tendencija sve većeg broja zapošljavanja radnika pri čemu se firme ili pojedinci u svrhu obavljanja plaćenog rada koriste isključivo internetskim platformama. Međutim, pored toga, moraju se „urediti“ i poslovi koji zahtijevaju prisutnost na određenoj lokaciji (a da to nije matična firma), kao što je dostava hrane, taksi prevoz, servisiranje kućanskih aparata na licu mjesta i tome sl. Ovi načini angažiranja radne snage za mnoge poslodavce su „dobitna kombinacija“, ali su pritom itekako ugrožena radnička prava, (nema prijave radnika, nema zdravstvenog i penzionog osiguranja, nema plaćenih bolovanja, ali zato napretek ima nesigurnosti statusa radnika, nezakonitog bogaćenja, pa i posrednog ugrožavanja Budžeta i ljudskih prava svih onih koji se iz Budžeta finansiraju.

Eto, i zbog ovoga bismo trebali što prije „dobaciti“ do članstva u EU...

No, poslodavci su prvo mudro ćutali i čekali

Čekali su, (i dočekali) sjednicu ESV-a

Neko vrijeme iz Udruženja poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine nije bilo zvaničnog oglašavanja po pitanju općeg kolektivnog ugovora za radnike u Federaciji BiH, koji je Savez samostalnih sindikata radnika Bosne i Hercegovine inicarao i, osim ESV-u, uputio i prema Vladi Federacije BiH. Čekali su (prvo) na Ekonomsko-socijalno vijeće Federacije BiH, čija je sjednica bila zakazana za 25.05. (pa odgođena), te je u novom terminu sjednice održana sedmicu dana kasnije.

Cijelu sedmicu „čekanja“ poslodavci su smatrali da je rano govoriti o bilo kakvim konkretnim rješenjima, posebno „o parama“. Očekivali su da se: „inicijativa primi k znanju, da se svaka od delegacija o samoj inicijativi izjasni“, pa da se nakon toga (vjerovatno baš ne „hiti“) sa formiranjem pregovaračkih timova i razgovorima o konkretnim rješenjima jer se........

© Akta