Pouke iz najnovijeg rata (1): Samoodbrana, ljudska prava & boogie woogie |
Kineski vojskovođa Sun Tzu je u "Umijeću ratovanja" pisao o različitim taktikama koje se koriste na bojnom polju. Iako je knjigu napisao prije više od dvije hiljade godina i danas ljudi njegove savjete koriste u svakodnevnom životu, naročito ambiciozni biznismeni različitog kalibra - od vlasnika piljare do predsjednika međunarodne korporacije.
Izgleda da je knjiga starog ratnika konačno i zastarjela. Recimo, Sun Tzu je poučavao da je u ratu najbolje nastojati neku zemlju zauzeti netaknutu i da je "najgori način ratovanja napad na gradove, napadamo gradove samo kad nemamo drugog izbora."
Prvo što današnje vojskovođe urade jeste da napadnu gradove, razore što više civilnih objekata i ubiju civila. Ako usput strada i neki neprijateljski vojnik, nije šteta.
Najnoviji rat nas poučava da, ukoliko želimo da prođemo nekažnjeno zbog bilo kakvog nasilja, dovoljno je da kažemo da smo ga počinili u samoodbrani. Znam, ovu taktiku oduvijek su koristili pokvarenjaci ali, čini mi se, u posljednje vrijeme koristi se znatno licemjernije nego do sada, izgovara se tek tako, bez namjere ili očekivanja da će neko povjerovati u nju.
Kako možemo primijeniti ovo iskustvo u svakodnevnom životu? Evo jednog primjera. Ako nas odavno nervira mršavi, anemični tinejdžer iz komšiluka, zbog preglasne muzike ili lupanja vratima od lifta, možemo ga lako dozvati pameti. Ukoliko uočimo da je krenuo u teretanu, zaustavimo ga, prebijemo, polomimo mu noge i odbijemo bubrege. Slobodno, opušteno i rasterećeno čak i od griže savjesti, jer iskustvo najnovijeg rata nas poučava da ovozemaljski zakoni i religijski propisi nemaju ništa protiv toga - to je akcija u samoodbrani. Počeo je trenirati zato što nas planira napasti.
Sumnja je posebno dražesna ratna taktika, za nju ne morate imati nikakve dokaze, dovoljno ju je izreći, samouvjereno i glasno. Dovoljno je izraziti sumnju - protivnik nas je planirao napasti i plasirati glasine kako on pravi oružje kakvo vi već imate, ali da on nije dorastao tako moćnoj stvari. Vi, naravno, jeste, jer vi ćete mudrije od njega znati iskoristiti nuklearno oružje kada vam zatreba - pametnije ćete izabrati protivnike kojim ćete ga sručiti na glavu i s mnogo više marketinške pompe ugroziti čitavu planetu.
Taktika sumnje može se također lako primijeniti u svakodnevnim komšijskim odnosima.
Kada prebijemo onoga iritantnog tinejdžera, opravdanju o samoodbrani možemo dodati i sumnju, za svaki slučaj. Reći da pouzdano znamo da nas je planirao napasti čim ojača nakon intenzivnih treninga i da sumnjamo kako on u podrumu solitera djelje toljagu vrlo sličnu onoj kojom smo ga prebili.
BORBA ZA LJUDSKA PRAVA
Ovaj pasus ne može se primijeniti u našoj praksi, suviše je okrutan, ali i ovu taktiku vrijedi zabilježiti, zbog njene teško pojmljive brutalnosti.
Opravdanje za napad može biti i odbrana ljudskih prava koje u svojoj zemlji krši neprijatelj. Zbog toga su zabrinuti humanisti odlučili da onoga koji krši ljudska prava, zajedno sa njegovim žrtvama, zaspu bombama. U borbi za zaštitu ljudskih prava, recimo za žensku ravnopravnost, moguće je bombardovati školu i ubiti 168 djevojčica. Umrle su zbog "zastarjelih obavještajnih podataka". Problem je riješen jer problem više ne postoji.
Još uvijek nije jasno šta je pravi cilj izraelsko-američkog napada na Iran. Čitao sam analize različitih vojnih analitičara i nisam uočio konkretan odgovor. Odgovor ne znaju ni oni koji su rat počeli.
U zvaničnim istupima američki zvaničnici ne mogu se usaglasiti da li se radi o promjeni režima, opasnosti po američke građane, izgradnji nuklearnog oružja... Sve što smo čuli jeste da su oni "nerazumni" a mi "razumni", ali to ne može biti argument ni za svađu ispred šaltera. Trump je izjavio da na čelu Irana želi nekoga ko će donijeti sklad i mir, ali je prije toga uz osmijeh rekao da su do sada ubili sve moguće kandidate koje je do tada razmatrao. Za CNN je dodao da ga zanima samo ono vođstvo koje će se dobro odnositi prema SAD i Izraelu, čak i ako to bude religijski vođa i ako Iran ne bude demokratska država. Ni riječi o iranskom narodu.
Netanyahu je iranskom narodu zagonetno poručio da se "trenutak istine približava" i još zagonetnije rekao: "Ne pokušavamo podijeliti Iran, pokušavamo osloboditi Iran, no, na kraju će o vama ovisiti hoće li Iran biti oslobođen." I nakon toga, nimalo zagonetno, poslao novu seriju raketa da bi ih sve skupa približio "trenutku istine".
Najveće upozorenje starog kineskog vojskovođe jeste da se ratovi moraju što prije okončati, jer s vremenom oružja otupe i moral popušta. Kao ni na ostala, niko se ne osvrće na ovo upozorenje. Valjda računaju da rakete svakako nemaju moral.
Trump je na početku izjavio da će rat trajati najviše četiri sedmice, ali sada tvrdi da može znatno duže, jer SAD imaju neograničenu zalihu oružja. On ima na raspolaganju 90 dana prije nego što zatraži odobrenje Kongresa za produženje američke ofanzive. S druge strane, iranski predsjednik Masoud Pezeshkian najavljuje spremnost na šestomjesečni rat ili čak borbu do konačnog iscrpljivanja.
Teško je procijeniti koliko će rat trajati, ali kada se ne zna njegov pravi cilj, onda je teško predvidjeti i kako će on završiti. Kakav rasplet sukoba označava "pobjedu" i kakva "pobjeda" označava njegov kraj? Jer, prije nekoliko mjeseci rečeno je da je rat završen zato što su iranska nuklearna postrojenja potpuno uništena. Sada je nastavljen, iz nejasnih razloga.
Pouzdano znamo samo da najnoviji rat na Bliskom Istoku divlja kao šumski požar, širi se na susjedne države, a čitav svijet se plaši da ga može opeći. Kada ne znamo šta napadač zaista želi, imamo sve razloge za strepnju. Jer, šta ako neko jači izrazi sumnju u naše ponašanje? Šta ako pomisli da smo opasnost za njegove građane i prepreka njegovim ciljevima kakvi god da su? Šta ako se naša definicija ljudskih prava ne podudara s njegovom? Ili, ako imamo nešto što je njemu u ovom momentu potrebno?
Poljski pjesnik Adam Zagajewski u zbirci "Pravi život" ima pjesmu koja lijepo opisuje našu strepnju. Prevela ju je Đurđica Čilić.
Zoveš iz susjedne sobe
Pitaš kako se piše boogie-woogie
I odmah mislim kakva je sreća što nije izbio rat
i veliki požar nije progutao povijesne spomenike u našem gradu
i naša tijela ni stanove
i nitko nije uhapšen od naših prijatelja
Radi se samo o boogie-woogieju
Uzdahnuo sam s olakšanjem
odgovaram piše se tako kako se izgovara
naprosto boogie-woogie
Rat, pored svog ostalog zla koje u sebi nosi, posjeduje i mračnu osobinu da promijeni prioritete. Poremeti niz malih svakodnevnih rituala koje život čine lijepim i uvede nova pravila kojima se određuje okrutna borba za preživljavanjem. Odsustvo rata pokazuje glas iz susjedne sobe koji nas pita kako se piše "boogie-woogie". Imamo sreće, veliki požar nas još uvijek nije dotakao, imamo i susjednu sobu i još uvijek imamo nekog ko nas doziva. Možemo odahnuti s olakšanjem.