Medijska priprema za „dan posle izbora” |
Kad čovek dođe u moje godine, a živi u Srbiji, to znači da ga u politici gotovo više ništa ne može da iznenadi. Ali, nije baš tako. Ne mogu da se načudim kako je moguće da predstavnici studentsko-građanskog pokreta izjave, a njima naklonjeni medij, kao N1, ne samo da objavi, već i da izvuče u naslov: „Scenario da SNS pobedi na vanrednim izborima nije moguć„?!
Kako „nije moguć“? Sva istraživanja pokazuju da je moguće da SNS (Vučić) pobedi – svakako ne sigurno, a pitanje je i koliko verovatno – ali uopšte se ne može isključiti da SNS, s partnerima, ne dobije većinu u Skupštini. Čemu onda takvi naslovi? S kojim pravom se tvrdi da je „scenario da SNS pobedi nemoguć“ – osim ako se ne priprema javno mnenje za neki oblik nasilnog preuzimanja vlasti?
Dokle će se, uz to, publici utuvljavati infantilna tvrdnja da je „Vučić izgubio vlast, samo mu još to niko nije javio“? Recimo, naslov na N1: „Vučić je u 2025. izgubio vlast – u 2026. će pitanje biti samo način pada s vlasti„. Šta je to što ove mudrice znaju, a mi ne znamo, pa su tako sigurne da je sve gotovo? I zašto svoja specijalna saznanja ne podele s nama u publici, pa da i mi vidimo na osnovu čega se izriču takve apodiktičke tvrdnje?
Takođe, zašto je skup u Novom Pazaru upriličen pod parolom „Ili oni, ili mi„? Šta je ovo, 1941? S kojom idejom se u javnosti promoviše militaristička retorika borbe do istrage, njihove ili naše?
Zašto se uporno afirmiše zahtev: „Bilo bi veoma važno da nova vlast zabrani Srpsku naprednu stranku (SNS)“? Stranku može da zabrani samo Ustavni sud, da li to znači da će „nova vlast“ vladati neustavno?
Dokle će čak u naslovima da se koriste uvredljivi, diskriminatorni, kulturrasistički termini: Sejdinović: „Poraz ćaci-tužioca„; Gruhonjić: „Pećina zvana ćaci Srbija„; Švarm: „Mozak