Briselski fijasko Fridriha Merca

Praviti račun bez krčmara uvek (ili po pravilu) vodi u ćorsokak. Tako je bilo i sa zloslutnim naumom da se zaplenom ruske (devizne) imovine (Putin kaže: pljačkom) s nepredvidljivim posledicama (mađarski premijer Orban: bilo bi to ravno objavi rata) obezbedi finansiranje Ukrajine i produžavanje, po ovu nesrećnu zemlju, tragičnog i neizbežno izgubljenog rata.

U poslednjem trenutku, nakon dugog preganjanja (više od šesnaest sati) lidera Evropske unije, prevladao je razum (ili razumljiv strah od neizbežne odmazde), ruska sredstva su (bar za sada) ostala nedodirljiva.

Članovi evropske familije pristali su (iznuđeno i ne svi: Mađarska, Češka i Slovačka su demonstrativno odbile da u tome učestvuju) da ukrajinske urgentne potrebe namire beskamatnim kreditom, iz sopstvenih džepova (budžeta) „teškim“ devedeset milijardi evra, koje Kijev, ionako zatrpan astronomskim dugovima prema njegovim darežljivim protežerima, nikad neće moći da vrati.

Javnost je već, uglavnom, upoznata sa ishodom minulog samita i krahom problematične inicijative. I drastičnim fijaskom nemačkog dvojca, Ursule fon der Lajen i Fridriha Merca: upravo su njih dvoje ulagali i uložili ogromnu energiju (uz nečuven pritisak na „kolebljive“) da ta incijativa bez primera i presedana, uspešno prođe. Umesto očekivanog „trijumfa“, usledio je težak poraz.

Samouverena Ursula je, naime, očekivala (i to slavodobitno najavljivala) da ishod samita bude trijumf istorijskih razmera, trenutak suverene nezavisnosti Evrope,........

© Нови Стандард