Kako je Tito sprovodio staru britansku politiku |
Alen Dž. P. Tejlor, britanski istoričar i svedok važnih događaja iz Drugog svetskog rata, bio je upućen u pojedinosti odluke Velike Britanije da 1943, uprkos kolebanju SSSR-a i otporu SAD, napusti srpskog generala Dražu Mihailovića i podrži hrvatskog komunistu Josipa Broza Tita. Već 1948. u knjizi Habzburška monarhija, Tejlor je vođu jugoslovenskih komunista nazvao „poslednjim Habzburgom“.
U svojoj Ilustrovanoj istoriji Drugog svetskog rata iz 1975. bio je još otvoreniji, kada je napisao da je „stvaranje Tita bilo čisto britanska avantura i da je savremena Jugoslavija bila britanska kreacija, iako naravno mnogo više samih partizana“.
Veoma korisni članak Endrjua Glina Harisona pod nazivom Tito: Britanski čovek u Beogradu nudi niz činjenica koje potvrđuju Tejlorov zaključak. On, doduše, prebrzo i reklo bi se površno prihvata uobičajen stav britanskih, hrvatskih i srpskih titoista da je napuštanje Draže i okretanje Titu bilo zasnovano isključivo na računici o tome ko je te 1943. godine ubijao više Nemaca, partizani ili četnici.
Sa druge strane, Harison nudi niz tačnih i nijansiranih zapažanja o složenoj istoriji britansko-jugoslovenskih odnosa u Hladnom ratu. Ona potvrđuju tezu koju je potpisnik ovih redova odavno izneo, o Titovoj Jugoslaviji kao britanskom „trojanskom konju“ unutar Varšavskog pakta.
I Harison, naime piše o tome da je Tito Čehoslovacima, Bugarima, istočnim Nemcima i ostalima pokazivao kako se može preživeti sukob sa Staljinom i u isto vreme, uz punu podršku Zapada, ostati komunista. Zbog toga je Tito bio tako opasan po interese SSSR-a i zato je Staljin tako nemilosrdno i brzo kažnjavao........