Bora Juriš ili kako reformisati crkvu iznutra
Ako se prate Šolakovi opozicioni mediji (a drugi nažalost ne postoje), vidi se pomalo šizofrena pozicija gde se s jedne strane po inerciji i dalje pumpa, posebno u vezi sa predstojećim lokalnim izborima u nekoliko opština (Kula, Bor, Bajina Bašta…), a s druge strane probijaju glasovi koji ukazuju na to da je ovaj talas pobune završen, da nije iskorišćen i da se sada ponovo postavlja pitanje šta dalje.
Zaista je apsurdno što se i dalje govori o nekakvim studentima, studentskoj pobuni, studentskim listama, studentskim protestima, itd. Pa svi fakulteti uredno rade, studenti idu na predavanja, polažu kolokvijume, ispite kod profesora koji takođe rade svoj posao. Dakle nikakvih protesta studenata više nema. Pokušaj da se jedna grupa studenata i aktivista ponovo ubaci na Filozofski fakultet u Novom Sadu, kao deo pritiska za povratak otpuštene profesorke Jelene Kleut, propao je kada je dekan pozvao policiju koja je izbacila madrace i sprečila pokušaj nove blokade te ustanove.
Ono što je ostalo jesu nalozi na društvenim mrežama, za koje se ne zna ko ih stvarno kontroliše i ko upravlja njima jer nigde nijedno kršteno ime ne možete da čujete, što je, kao što se sećamo iz filma Bate Čengića „Gluvi barut“, stari model komunističkog rada. Kad se u filmu vojvoda Trivun predstavi imenom i prezimenom i pita partizanskog komandanta kako se zove, on odgovara „Španac“. „Rođeno ime, ono ko je vam je dao pop, fratar, hodža, to mi nećete reći?“ Neću.
Ono o čemu se još govori jeste nešto što se zove studentska lista. Tu takođe nema nikakvih studenata i zanimljivo je da ovih godinu i po dana protesta i aktivizma nisu izbacili nijedno političko ime nekog od mladih ljudi ko bi zaista mogao ubuduće da se bavi politikom kao ozbiljnim poslom. Protesti iz 1996. iznedrili su veliki broj imena koja su se kasnije sa manje ili više uspeha ozbiljno bavila politikom. Za razliku od ovih anarhističkih protesta, to su bili ozbiljni nacionalni protesti koje su vodili ljudi sa imenima i prezimenima. Ovi današnji protestanti su bliži Antifi, što se videlo četvrtog februara.
Dakle, sad je tema da li postojeća opozicija treba da se povuče i samoukine kako bi neka fantomska i dalje nepostojeća lista preuzela sve i sutra držala sva opoziciona mesta na izborima, čak i ako ne pobedi Vučića. Imena koja se pominju zaista imaju od 55 do 70 godina; radi se o ljudima koji do sada nisu uspeli da se nametnu preko regularne partijske scene.
No nekako sa strane prolazi još jedna važna tema koja je usko povezana sa istorijom ovih protesta i njihovim neuspehom. Nakon što je u leto prošle godine podignuta optužnica pred crkvenim sudom, i nakon što su održana saslušanja, u januaru su teolog i doktorand na Bogoslovskom fakultetu Blagoje Pantelić i sveštenik i naučni saradnik........
