Novinar pred sudom |
Osam godina sam bila predsednica Udruženja novinara Srbije i za to vreme niti jednom nisam pristala da za neki medij komentarišem tekstove koje nisam čitala i sudske presude u koje nisam imala uvida. A presude nisam komentarisala ni bez konsultovanja našeg sjajnog advokata Zorana Lakićevića.
Zašto to ističem, zar to nije temeljni profesionalni rezon? Nije li u našoj profesiji provera činjenica zakon?
Naravno da jeste. A nekad se ni tako ne sačuvate od nevolje. Pre nekoliko godina sam UNS-u navukla tešku bedu na vrat tražeći da Televizija N1, koja je slavodobitno izveštavala o trijumfu svog gazde Dragana Šolaka u sporu protiv Dragana Vučićevića, pokaže presudu švajcarskog suda na koju se pozivala. Kad tamo, buka i bes! Niko iz te redakcije ni sud ni presudu video nije, a „izveštavali“ su gledaoce samo na osnovu vlasnikovog saopštenja u kom nije pisalo da vlasnik Informera nije kako valja ni primio sudski poziv, a kamoli pristupio švajcarskom sudu.
N1 je svejedno pobesneo na Udruženje novinara Srbije, otprilike ovako kako su Televizija Informer i Asocijacija novinara Srbije nedavno pobesneli na Zdenka Tomanovića. Čuveni advokat se pohvalio prvostepenom pobedom u sporu protiv urednice sajta Novosti, Andrijane Nešić, koju je tužio zbog uvrede.
Za priču nije nebitno da je Andrijana Nešić jedan od novinara koji tek što su osnovali Asocijaciju novinara Srbije. Ta je asocijacija nastala delom i kao protest što starija novinarska udruženja u Srbiji, poput UNS-a i NUNS-a, ne štite kolege iz provladinih medija, dok je Zdenko Tomanović neko čije se ime spominje kao prvo na famoznoj „studentskoj listi“ koju........