Japan, Kina i tajvanske ratne trube |
Kako će se balkanske države postaviti u slučaju daljeg problematizovanja odnosa između Japana i Kine? Naravno, za očekivati je da bi ključne članice EU na neki način, više ili manje odlučno podržale Japan, tradicionalnog saveznika iz G7, što bi se odrazilo i na spoljnopolitičko pozicioniranje balkanskih država.
Međutim, kineske kompanije su među najvećim investitorima na jugoistoku Evrope, Kinezi učestvuju u modernizaciji i tehnološkom razvoju drugih, ulažu i u jačanje meke moći i političkog uticaja, a naposletku – nikome od nas nisu se zamerali. Zašto bi sada iko ulazio u neke antikineske akcije, zbog njihovog spora sa Japanom?
Suštinski, spor se svodi na načelno pitanje koje se tiče statusa Tajvana, ali japansko-kineski odnosi su kompleksni i zbog „teške istorije“ koja ih je oblikovala, što čini „zauzimanje strane“ daleko kompleksnijim pitanjem nego što se na prvi pogled čini.
Istovremeno, poslednjih decenija su i Japanci pomagali balkanske države, delili stipendije srednjoškolcima i studentima, investirali, insistirali na uvećanju trgovinske razmene i intenziviranju naučne saradnje, ni oni se nisu nikome zamerali.
Ukratko, sa stanovišta interesa balkanskih naroda, tu bi se došlo do zaključka da je njihov rat – njihova stvar. Zašto bi se to nas ticalo? Čak i projektovani pritisak ključnih članica EU ne bi tu mnogo promenio u javnosti, iako bi opredelio kurs političkih elita i doprineo usvajanju nekih konkretnih zaključaka koji bi više bili projapanski, mada verovatno ne bi otišli ka ekstremnom antikineskom stanovištu. Ovo uvodno razmatranje važno je zbog poimanja sagledavanja Ukrajinske krize u svetu, mimo Evrope.
Mada je nekim Evropljanima izgleda teško shvatljivo da i takav svet postoji. Otprilike, ovakvim načelima rukovode se u svetu kada odlučuju kako se postaviti prema Rusiji i formulisati sopstvenu spoljnu politiku.
Ukrajinsko bojište je daleka teritorija, važna za Evropu, ali ne i za Afriku, Aziju,........