Iransko „duplo golo” |
Iran je zanimljiv slučaj kako ono što je dobro za Državu ne mora nužno da bude dobro za stanovništvo, i obratno. To je inače čest slučaj sa imperijama koje ekonomsku snagu baziraju na merkantilizmu ili eksploataciji osvojenih teritorija, ali ređi kada se radi o kontinentalnim carstvima okruženim neprijateljima koja moraju da vode računa o unutrašnjoj socijalnoj koheziji, što, međutim, mnoga svejedno prenebregavaju.
Na stranu priroda revolucije koja se spominje na prikačenom posteru, paradoks je da je nacionalni interes Irana kao države mnogo uspešnije zastupao šah nego islamistički režim, iako je on izvršio brojne društvene promene u korist stanovništva i uvodeći ograničenu demokratiju, ali istovremeno vodeći avanturističku spoljnu politiku, koja je bila sa internacionalističkim aspiracijama, delom zasnivanim na eshatologiji, koje nisu imale veze sa nacionalnim interesima.
Navodno postoji Homeinijev citat, mada je njegova autentičnost pod znakom pitanja, „Neka (ova) zemlja izgori, ako Islam izađe pobedonosan na Svetu“. Čak i da ovaj citat nije autentičan, postoje brojni drugi koji jesu, a koji odražavaju slična gledišta. Islamska revolucija je bila univerzalistička, i Homeini je eksplicitno držao nacionalizam za paganizam, čime je gazio iransku samobitnost koja seže do ranog gvozdenog doba isto kao što je Reza Pahlavi gazio islamsku tradiciju koja seže do arapskog osvajanja u sedmom veku. U tom smislu globalne aspiracije islamističke revolucije su bile veoma nalik onim boljševičke i prethodno buržoaskih.
Svakako da je poniženje Amerike sa upadom u ambasadu, talačkom krizom i debaklom spasilačke operacije „Orlova........