Postoje događaji kada treba pognuti glavu i ćutati. A odmah potom – izraziti saučešeće.

Tragična smrt dvogodišnje Danke Ilić takav je događaj.

Ipak, traumatizirana javnost mora biti obaviještena. Čiji je to zadatak? Nikog drugog nego policije, odnosno, onog njenog oficira koji je obučen za takav zadatak i, eventualno, najvišeg starješine. Tako saopćene informacije moraju biti točne i odmjerene, ne smiju ugrožavati dostojanstvo žrtve i njene porodice, niti podilaziti prizemnim strastima javnosti.

Tek tada predsjednik republike – i to isključivo u funkciji čovjeka u čiju domenu spada i simbolično predstavljanje jedinstva građana – treba i mora da izrazi saučešće i pošalje adekvatnu poruku društvu.

Nije na njemu da iznosi informacije. Još manje da se u tome trka sa tabloidima. A posebno ne da bolni i mučnu događaj koristi kako bi uvijek bio u centru pažnje.

Aleksandar Vučić je učinio sve suprotno. Vijest da je policija riješila nestanak male Danke saopćio je na vanrednoj sjednici Vlade Srbije. Tu je, u uvodnom izlaganju, između osvrta na Namjensku industriju i nuklearnu energiju, rekao da su dvojicu muškaraca uhapšena i priznala zločin. Zahvalio se policiji, izostavio saučešće porodici Ilić, nastavio dalje o predstojećem susretu sa Makronom…

Ako je Vučić iz nekog samo njemu razumljivog razloga smatrao da baš odmah mora iznijeti informaciju koju mu je fascikli doturio Bata Gašić, barem je mogao prekinuti uvodno izlaganje i sa ministrima minutom ćutnje odati poštu maloj Danki. Još važnije – zbog čega šef države nije postupio na najprimjereniji način? A to je da se poslije konferencije za štampu MUP-a obrati javnosti onako kako dolikuje? Konačno, postoji li išta što bi ga makar i na tren spriječilo da odustane od uloge donosioca i kreatora svih „ekskluzivnih“ vijesti?

Nažalost, nije ovo Vučiću prvi niti posljednji put da tragediju iskoristi za samopromociju. Slično je bilo prije nepunu godinu dana poslije Ribnikara, te Dubone i Malog Orašaja. I zato neka se niko ne pita zašto za ogroman broj medija u Srbiji nema dna beščašća koje nisu u stanju probiti. A posebno kada je riječ o onima u najtješnjoj vezi sa predsjednikom države.