We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Senat, kodeksodavac

2 1 43
12.07.2018

Foto: Predrag Trokicić

Dana 27. juna 2018, pod brojem 01-647/18, pozivajući se na član 56 Statuta Univerziteta u Sarajevu, Senat Univerziteta utvrdio je Nacrt Kodeksa ponašanja i odijevanja na Univerzitetu u Sarajevu i uputio ga u sve organizacione jedinice (fakultete, akademije, institute) u javnu raspravu. Tako su svi uposlenici 29. juna 2018. dobili tekst nacrta, uz poziv da do 19. jula 2018. dostave svoje prijedloge, primjedbe i mišljenja. Ne piše kome, vjerovatno se misli potpisniku, tj. Dekanatu. Službeni dopis, poslan sa e-adrese dekanata, potpisan je tom opštom imenicom.

Nacrt nije označen ni kao službena tajna ni kao interni dokument, i već se pojavio u javnosti, pa ću svoje prijedloge, primjedbe i mišljenja iznijeti javnije nego što bi to bila u službenoj prepisci. Takvom je izlasku iz administrativno-akademske intime povod član 2 (Svrha Kodeksa), koji kaže:

“Cilj donošenja Kodeksa je normiranje prihvatljivog načina ponašanja i odijevanja osoblja i studenata Univerziteta, koji će dostojno prezentovati Univerzitet kao mjesto odgajanja budućih glavnih nosilaca društvenih aktivnosti.”

Senat, kao predlagač nacrta, vidi ovdje Univerzitet u funkciji odgajatelja nosilaca budućih društvenih aktivnosti, proširujući mu djelatnost sa nastavne, naučne i istraživačke na odgojnu, čime postaje konkurencija i vrtićima. Senat ne obrazlaže svrhu kodeksa ponašanja i oblačenja interno (bolji naučni rezultati, bolja istraživanja, bolja nastava…) nego eksterno, uticajem koji vjeruje da ima u cijelom društvu. Zato ovaj Nacrt zaslužuje da se raspakuje pred cijelim društvom, a ne u birokratskim kanalima samog univerziteta.

Odgojitelji su, to se također može iščitati iz člana 2, nastavnici (sadašnji), a odgojenici su studenti (budući). Njih bi, prema tome, trebalo naučiti šta je prihvatljivo ponašanje i odijevanje. Ali se kodeks odnosi i na osoblje, dakle, i na odgajatelje, pa se tu, već na samom početku dokumenta, otvara važno i zanimljivo pitanje: Ko koga ustvari ovim kodeksom odgaja?

U ovom trenutku, dok se radi samo o nacrtu, u toj se ulozi, po službenoj dužnosti, pojavljuju članovi Senata. Oni su imali hrabrosti (nje je za ovakav potez trebalo više nego pameti) da povuku liniju između onoga šta jeste a šta nije prihvatljivo. Podrazumijeva se, jer oni stoje iza ponuđenih rješenja, njima jeste ili nije prihvatljivo.

Član 6. (Pravila odjevanja univerzitetskog osoblja i studenata) precizira šta osoblju i studentima nije dozvoljeno nositi, a s ciljem očuvanja ugleda i tradicije Univerziteta (2), tj. kako su dužni biti prikladno odjeveni, tako da ne narušavaju ugled Univerziteta (1).

Za tri riječi se u uvodnim stavovima ovog člana Kodeksa podrazumijeva da su jasne i precizne: tradicija, ugled i prikladno. Sve tri su, međutim, ljušture koje ne znače mnogo dok se u njih ne upiše konkretan sadržaj. Pa tako ovaj Kodeks nije samo o odjeći i o ponašanju, nego je i o tradiciji i moralu.

Gdje onaj koji želi razumjeti pomenute iskaze može saznati šta je tačno ta tradicija, kakav je tačno taj ugled? Nigdje, to je nešto što se podrazumijeva, i što mnogi podrazumijevaju na različite (ali ne na suprotne!) načine. Senat bi sada da ta mnoga razumijevanja svede na jedno, i to, ako mu prođe, na svoje.

Iako nije najvažniji dio Kodeksa, član 6. je najzanimljiviji, jer se tradicija i ugled Univeriteta (Univerziteta!) vezuju za štikle i dekoltee. Ta je potreba da se suština upakuje u formu obično znak da sa suštinom nešto nije uredu. Znak je malograđanštine, koja svoju intelektualnu zapuštenost nastoji prikriti kojekakvim bon-tonovima i dres-kodovima. To čemu je sve Senat u raznim svojim sazivima ćutao dok su nosioci društvenih aktivnosti bezočno privatizovali opšta dobra, dok je kler marširao u samo srce obrazovanja, dok su korupcija i tranzicija postajali sinonimi, tim bi se ćutanjem najbolje mogla izmjeriti zapuštenost institucije koja bi sada da nekakvu tradiciju (zaista, koju?, tradiciju, naučne utemeljenosti i ideološke neutralnosti, oličene u posteru baobaba Kotromanića, koji već godinama na zidu u Rektoratu dočekuje goste bujnim dekolteom princeze Katarine, druge zdesna odozgo!?) brani od pirsinga i minjaka.

Kao da su pirsinzi i minjaci, i bretele i pupci, i papuče i natikače ono što prijeti Univerzitetu, pa će, ako se pod hitno ne odupre toj najezdi, sa odličnog 1850. mjesta pasti na loše 3970. (jedno iza Banjalučkog).

Vrijedi navesti cijeli član 6:

(1) Univerzitetsko osoblje i studenti su dužni biti uredni i prikladno odjeveni, tako da svojim izgledom ne narušavaju ugled Univerziteta.

(2) Kodeksom je predviđen poslovno – ležerni stil odijevanja. S ciljem očuvanja ugleda i tradicije Univerziteta, univerzitetskom osoblju i studentima nije dozvoljeno službeno na Univerzitetu nositi:

(a) Za žene:

– odjeću koja otkriva stomak, leđa ili duboki dekolte;
– odjeću na bretele;
– prozirnu, tijesnu i namjerno rasparanu odjeću;
– mini suknju, bermude, šorc i trenerku;
– papuče, natikače i cipele izrazito visokih peta;
– napadnu: šminku, nakit, tetovažu i piercing i
– odjeću s porukama koje vrijeđaju osjećanja........

© Peščanik