We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Zbogom oružje

16 0 23
14.03.2018

Nježne ženske ruke i municija većeg ili manjeg kalibra! Nikako da se naviknem na ove sve češće slike s malih ekrana. Na sretne i ponosne radnice, što u nekom bunkeru Konjica obaraju još jedan poslovni rekord. Radosno pozirajući iznad brda metaka koji će završiti na ratištu Jemena, Sirije ili negdje gdje će se danas, sutra pucati. Rekordi u proizvodnji donose rekorde umiranja, razaranja. I što je više sukoba i smrti, biće više i narudžbi. A, to se jedino u poslovnim bilansama računa. Sve drugo je posljedica dobrog ili lošeg menadžmenta i (ne)organizovanog proizvodnog procesa.

Znam nije Konjic izuzetak u ovoj BiH, niti u svijetu. Konjic je samo uspio da se ubaci u vrstu onih koji kroje sudbinu planete. Na jednoj strani nam proizvedenim ubojitim sredstvima garantuju mir, na drugoj vječni rat. Ako ne bude plotuna i šaržera neće biti ni najrazvijenije industrije kugle što se još Zemljom zove. Ako uskoro ne eksplodira…

To naglo cvjetanje domaće i svjetske vojne industrije vuče mi sjećanja na jednog od dobrih komšija sa sarajevskog Marijin Dvora. Prvi je u raji imao onog princa NSU 1000. Glancao ga svaki dan, skidao svaku prašku. Žena mu je kao paun ponosna sjedala u, za mnoge od nas, automobil snova. Komšo bi ga kresnuo i onda sve jače dodavao gas. Za to vrijeme hanuma mu se kao ringišpil okretala loveći kroz suvozačevo okno poglede zavidnih........

© Oslobođenje