We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Ima dana osim devetog

15 0 8
11.01.2017

Bila parada, bile duge cijevi, Irinej čestitao krsnu slavu, bile trube, režiser poželio atomsku bombu da njome plaši protivnike Republike Srpske - a nekim se vožd učinio kao Tito.

11.01.2017 16:01

Piše: Ernad METAJ

Jedni su klicali, drugi poricali, ustvari neki još kliču, a neki i dalje poriču, pa ne znam je li došao ili je prošao, ni kad je počeo, ni kad će završiti. Je li počela nova godina ili stara nije nikada prestala. Jeli smo ili nismo, kada ćemo i šta pojesti, pitanje je i dalje, ma možemo se strpjeti, ne traje jedan dan godinu ili više. Osim možda u Bosni i Hercegovini. Pa šta i ako traje, što se bunite - lijepo piše na plakatima Pravo(na)slavlje.

U svom romanu “Idiot” Dostojevski kaže: “Ograničenomu ‘običnomu’ čovjeku nije, na primjer, ništa lakše nego uobraziti da je neobičan i originalan čovjek, pa bez ikakva kolebanja uživati u tome.” Isto tako kažu nije problem za “bolesnika” patiti od kompleksa više vrijednosti. Taj je svakako sam sebi, u svojim očima i u pogledu prema zrcalu najljepši, najpametniji i najbolji u svemu. Eh sad, problem je utvrditi ko je ovdje “Idiot” i koliko ih, ustvari, ima. Da li je to bolesnik sam po sebi, jedan, možda više njih, ili opet oni koji su spremni slijediti njegovu, odnosno njihovu ludost, po cijenu da budućnost vječno ostane zatočenik prošlosti, ubjeđujući sebe da su zbog toga važni.

Slavili ili osporavali, obični ljudi jednom će shvatiti da ipak imaju puno toga zajedničkog. Većina mora stezati kaiš, neki su bez posla, nekima su djeca otišla vani u potrazi za boljim životom, mnogi su zaplakali zbog prolivene krvi. Zajedničkih imenitelja imaju i oni drugi.

Kompleksi su im sve veći, sve su bogatiji, a i prohtjevi rastu. Valja ostati moć. Njima je važno pronaći i baciti kosku oko koje će se gladni glođati. E, izgleda da su konačno našli onu pravu. Glođemo je, a ona traje, evo već godinu, pa i duže. Nikad gladnome udovoljiti.
Više se niko i ne sjeća vremena kada je dan stvarno trajao samo 24 sata. Niti su ga slavili ovako niti su ga puno osporavali. Majku mu, k’o da je bilo i više para. Nekako su i prve svađe izgledale onako naivne, bezazlene, tek poneka pljuska. Malo-pomalo počeše se i šamarati, samo što tuđi obrazi bride. Neće.....