We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Indirektno oporezivanje ubija

10 1 86
25.12.2017

Zvao me jednom u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, pitao Mujo Sulju zašto se na našem jeziku klepe zovu baš “klepe”. “Pa izgledaju kao klepe, mirišu kao klepe i imaju ukus kao klepe”, odgovorio mu Suljo. “Što se onda ne bi i zvale ‘klepe’?”

Divno je čudo jezik. A od sviju jezika najveće je divno čudo naš jezik. Evo, recimo, klepe: nije li najpraktičnije kad se nešto što izgleda kao klepa, miriše kao klepa i ima ukus klepe, onda lijepo i nazove - klepa? Da smo ih nazvali, štajaznam, duvan-čvarci, lijepa bi ispala zbrka. Zato je naš jezik upravo genijalan u svojoj jednostavnosti. U drugim jezicima, na primjer, potpuni je kaos i bezvlašće po pitanju klepa. U Kini ih tako zovu vantan ili mantou, u Koreji mandu, na Tibetu momo, u Turskoj mantije, u Mongoliji buuz, u Rusiji peljmeni, a u Ukrajini vareniki, dok u Italiji tek vlada opći javašluk, pa klepe zovu i tortellini, i fagottini, i cappellacci, i ravioli. Zašto bi, zaboga, nešto što izgleda kao klepa, miriše kao klepa i ima ukus klepe, netko zvao mantija ili raviola?! Zato je, vidite, naš jezik savršen.

Dobro, jezici.

Zašto su pak naši jezici, sva tri koja imamo, međusobno tako savršeni? Zato što su isti: već je svjetski slavan primjer upozorenja na bosanskohercegovačkim kutijama cigareta, “Pušenje ubija”, koje se potpuno isto kaže, piše i čita na bosanskom, srpskom i hrvatskom. Na srpskom se, istina, naizgled drugačije piše, ali princip je isti: svako slovo i svaka riječ jednako se čita, pa srpski ispada ćirilični bosanski, baš kao što je........

© Oslobođenje