Ponekad zaboravimo na koga stvarno možemo računati. Lutamo tako svijetom i pogubimo se.

Neku noć nakon dvadeset godina sjednem za stol sa starim drugovima Zakom i Semom. Dobijem najveći kompliment u životu.

Ti si glas ove raje, ove mahale, ovog grada!

Tako mi reče Zaka.

Da, vjerovali ili ne, to je najveći kompliment koji sam dobio u životu. Pustite sve kritike, prikaze i ostalo. Najbitniji su ljudi pored kojih živite. Osvrnite se nekad na njih umjesto da tražite sreću gdje je nema.

Tri dana prije toga izašao sam iz kuće da pogledam utakmicu reprezentacije BiH protiv Luxembourga. Sjedoh također s jednim starim drugom. Aće i ja smo izdržali do poluvremena. Tada je sve bilo jasno.

Prije nego sam izašao zapalio sam vatru i pobrinuo se da je Njoj toplo.

Sada dolazimo do poante. A malo previše govorim o poantama u zadnje vrijeme. Vjerojatno sam to zapisao ali nije uzalud Džemal Bijedić zvao Mostarce čaršijskim banalizatorima.

Riječ reprezentiranje znači predstavljanje.

Kada sam dobio najveći kompliment u životu istovremeno sam se osjetio ponosnim ali kao i da mi je netko natovario ogroman teret na leđa. Dobio sam, naime, i odgovornost što predstavljam određeni broj ljudi. Koliki god on bio teret je ogroman.

Onda se vratimo u tri noći prije i trenutak kada sam ušao u kuću s porcijom ćevapa i pivom. Ljutit kao rijetko kada.

Sestra i Ona su pitale što te briga za tamo nekih jedanaest milijunaša koji trče za loptom.

Odgovorio sam.

Zato što nas oni predstavljaju, oni su reprezentacija i kada obuku onaj dres ne radi se samo o njima nego o svima nama, o svim onim ljudima koje sam sreo na putu doma i koji su se nervirali što izgledamo kao gomila neorganiziranih, na brzinu skupljenih ljudi!

Oni nas, naime, predstavljaju!

A tiskovna konferencija koju je Savo Milošević održao nakon toga natjerala me da se zacrvenim u licu.

Onako treneri ne govore. Ono je govor menadžera koji su tu da preprodaju ljude odavde do ondje.

Ponekad mi se učini da je cijela BiH pretvorena u to. Obična trgovina ljudima. Nikoga nije briga što to radi u ime drugih ljudi. Onih koji se crvene pred TV ekranima i nerviraju po kavanama.

Zato je poruka koja neće stići na adresu: sjetite se da iza vas milijuni ljudi grizu nokte dok igrate, vi niste tu da igrate za trgovce ljudskim mesom nego za to ljudsko meso.

Reprezentiranje, ako vam do sada nije jasno, znači predstavljanje. Sjetite se onih koje predstavljate. Ako mogu ja možete i vi.

(zurnal.info)